Urušio se dio stropa logopedije

Sreća u nesreći je da je to bilo po noći. Inače bismo o njima sad čitali u crnoj kronici. Je li ikoga od nadležnih sramota zbog ovakvog stanja? Je li ikoga briga za najosjetljivije kategorije društva? Treba li netko od djece ili djelatnika poginuti da se nešto napravi? Znamo, reći će kako nema novaca u proračunu, kriza je svugdje… Fascinantno je samo kako se novci brzo nađu za novi službeni automobil ili obnovu drugih zgrada. Nečiji životi su očito više vrijedni nego životi onih najmanjih i najslabijih. Dokad ćemo šutjeti?!?